Lijep pozdrav Vama i Vašim čitateljima. Zovem se Ivan Vukelić, rođen sam 13.ožujka 2003. godine u Zagrebu, te dolazim iz jednog malog prelijepog gradića iz srca Gacke doline, Otočca.

U sportu sam od kako znam za sebe, a uz sport svoju strast dijelim sa ugostiteljskim djelatnostima, specifično bartending..

Tako je, sve je to započelo nagovorom najboljeg prijatelja Petra tamo negdje 2017.godine, najbolja stvar koja mi se mogla desiti je da prihvatim taj poziv, nakon toga sam se zaljubio u futsal, te je ostalo povijest. Bilo je tu puno nezaboravnih trenutaka, suza (kako od sreće tako od tuge), sportskih prijateljstava, proputovanih kilometara…

Za trenerske poziv sam se odlučio prije dvije godine. Kako sam imao tešku operaciju koljena, a futsal živim htio sam se okušati u drugačijem izazovu.

Posebice me nadahnula prilika da radim sa djecom.

Tamo negdje sredinom 6.mjeseca, gospodin Kujtim Morina je stupio u kontakt sa mnom te me pitao postoji li interes pridruživanja klubu..

Kako volim reći, taj poziv se ne odbija pa sam ga objeručke prihvatio.

Smatram da je Futsal Akademija Zagreb Gimka san svakog mladog trenera i ne mogu zamisliti bolje mjesto za svoj, kako ljudski tako i trenerski razvoj.

Prvi dojmovi? Oduševljen sam, prvih par tjedana nisam mogao vjerovati da sam dio ovakve ekipe, sada sam se već “smirio” i psihički pripremio za nove izazove koji će me zapasti u novoj sezoni.

Velike zahvale svim trenerima u akademiji koji su me lijepo primili te su mi na raspolaganju za bilo kakva pitanja, posebice treneru Jamčiću te mojim kolegama na podružnici Keglić- trenerima Krnjaiću te Huleniću.

Ugodno sam iznenađen, s obzirom da dolazim iz kluba koji broji znatno manji broj djece i članova nisam znao što očekivati. Dvorana OŠ Petar Zrinski te famozni „Keglbajs“ smatram odličnim terenima za trening i razvoj djece, mladi igrači su me oduševili kolikom količinom znanja raspolažu u popriličnoj ranoj dobi, smatram da su tu uvelike važnu ulogu imali naši treneri. Dobio sam i svoje prve generacije sa kojima istinski uživam na svakom treningu no imamo puno posla za odraditi do kraja sezone.

Ističem opet, puno mi u početnim koracima pomažu i moji kolege treneri Patrick i Vibor.

Imam, svog bivšeg trenera Karla Tomljenovića. Boljeg trenera nisam mogao zamisliti i puno toga što radim, radim s uzorom na njega. Volio bih da djeca koju ja treniram gledaju na mene jednoga dana kako ja dan danas gledam na njega.

Prvenstveno sportski život, koji je za mene najlijepši i najzdraviji način života. Preporučam mladima da se maknu od električnih uređaja te izađu na sportske terene, zažive nekadašnje navike. Futsal je mene naučio mnogim vrijednostima, kao što sam već naveo upoznao sam puno prijatelja, proputovao cijelu državu, razvio mnogo vještina, osvojio mnoga dostignuća, naučio puno lekcija kroz takav način života, pogotovo da mi ništa neće doći lako ako se uistinu ne potrudim i dam 100% sebe, također da se u pobjedi ne uzvisim a u porazu ne ponizim.

Kroz futsal imamo puno više dodira sa loptom gdje igrači mogu napredovati u kontroli lopte i samopouzdanju dok su na njoj, “decision-making” situacije su znatno češće, poboljšavamo tehničke aspekte kroz futsal, kreativnost kroz pokrete, brzina igre je veća – igrači moraju donositi brže odluke kroz pritisak…to su sve samo neki od razloga zašto je futsal IN.

Volim slušati glazbu i se družiti sa svojim prijateljima. Kada uhvatim vremena odem kući posjetiti obitelj i prijatelje, možda hranjenje patkica sa mlađim bratom hahahahaha. Definitivno me najviše opuštaju putovanja i boravak u prirodi..

Svestran sam, ali ako bih morao navesti to bili Rufus du sol te Fred Again..

Najdraži film mi je Nolanov Interstellar, dok bi knjiga bila zasigurno Zločin i kazna od Dostojevskog.