Za početak bi htio pozdraviti sve navijače kluba Uspinjača Gimke.

Moje ime je Denis Kneževič, rođen na “valentinovo ili dan zaljubljenih” 14.2.1998 godine. Dolazim iz Slovenije, točnije malog mesta koje se zove Sevnica.

Prije dolaska u Zagreb, futsal sam počeo igrati u Kmn Sevnica a poslje toga promjenio sam nešto klubova.

To su bili FC Ptuj, KMN Meteorplast Ljutomer, FC Dobovec..

Sada sam po prvi puta odlučio otići u inozemstvo ako to uopće mogu nazvati inozemstvom, s obzirom na to koliko su Sevnica i Zagreb blizu (70km od trening centra na Velesajmu)..

Moram reći da na početku nisam točno znao što očekivati. Sjećam se prvog treninga kojem sam prisustvovao i postojala je određena pozitivna nervoza, jer si jedan od “novih”, a osim toga, si i stranac. Znamo da neki stranci u momčadi mogu imati određenih problema, na primjer, nisu dobro prihvaćeni ili pod određenim pritiskom ne pokazuju što zapravo znaju i zbog čega su dovedeni, ali tu moram istaknuti i naglasiti da su me svi, od igrača pa sve do stručnog stožera i svih koji rade u klubu jako dobro primili, na čemu im se ovom prilikom iskreno zahvaljujem. 

Što se tiče trenerskog osoblja, radio sam s trenerom Kujtom već u Dobovcu pa sam ponešto znao o tome kako on radi i što očekuje od igrača, što mi je nekako olakšalo prilagodbu novom klubu. Uz Kujtu je tu i trener Tino, koji ima sličan pristup kao Kujta tako da tu nema velike razlike. 

Ako podvučem crtu, mogu reći da od Kujtima ne bih mogao zamisliti boljeg trenera koji bi mi pomogao da napredujem kao igrač i postanem još bolji u svim segmentima igre.

Što se tiče igrača, već sam spomenuo kako su me lijepo dočekali, na čemu sam zahvalan. 

S druge strane, prvi put sam se našao u momčadi u kojoj sam među starijim igračima, tako da je ovo nešto novo za mene. 

Imamo odličnu mješavinu iskusnih igrača, te mladih igrača iz akademije, tako da je na nama nešto starijim igračima da što više pokažemo, naučimo i prenesemo dalje na ove dečke, jer će ti dečki s vremenom biti glavni igrači ovog kluba.

Iako nismo bili najzadovoljniji početkom sezone, mogu reći da smo u ovom trenutku tamo gdje smo svi željeli biti. A to jest, u igri smo za to prvo mjesto, koje vodi do višeg plasmana u natjecanju. Nikad nisam baš gledao osobne statistike i slične učinke, najvažnije mi je da kada utakmica završi, mi budemo ti koji su pobjedili u utakmici.

Važno je da rastemo kao momčad, iz utakmice u utakmicu, prvenstvo će biti jako dugo, tako da ako želimo ostvariti taj glavni cilj, morati ćemo biti kao jedna obitelj, jer definitivno kvalitetu za ta cilj imamo!!

Mnogi kojima sam prije početka sezone rekao da idem u 1.HMNL bili su iznenađeni, ali već u ovom trenutku mogu reći da je s obzirom na slovensku ligu i slovenske uvjete ovo korak naprijed u mojoj igračkoj karijeri. 

Klub je organiziran na zaista visokoj razini, sa jednim ili dva dodatna treninga u teratani, imamo gotovo dvostruko više aktivnosti nego klubovi u Sloveniji. Liga je također jaka, vrlo ujednačena, igra se čvrsto i iako se neki neće složiti s tim, po mom mišljenju trenutna 1.HMNL je bolja od prve slovenske futsal lige.

 

Utakmica sa Podstranom još je jedna u ovom nizu teških utakmica. Imali smo jako zahtjevan raspored od samog početka, ali kakva je liga nema tu niti jednog jednostavnog protivnika. No bez prigovora ili izgovora, moramo u subotu krenuti na dugi put, pripremiti se posebno u glavama, pokazati pravu energiju, želju i zalaganje na terenu i vjerujem da se možemo vratiti kući s pozitivnim rezultatom za nastavak sezone.

Između ostalog, član sam slovenske futsal reprezentacije s kojom smo se kvalificirali na Europsko prvenstvo sljedeće godine.

Biti među najboljima u svojoj zemlji definitivno je nagrada za sva odricanja i treninge. Mislim da je najljepša i najveća stvar koju možete zamisliti prije nego što počnete trenirati bilo koji sport nositi dres svoje zemlje tako da evo ponosan sam da sam član slovenske reprezentacije!

Pa mogu reći da pratim puno sportova. Dolazim iz sportske obitelji, pa se uglavnom vikendom kod kuće na TV-u prikazuju samo sportovi (haha). Ali, ako bih morao izdvojiti jedan, rekao bih da jako volim igrati tenis.

Moj omiljeni klub je Olimpija Ljubljana.

Kada bih sada morao zamisliti idealan odmor, to bi definitivno bilo negdje uz more, na suncu, odmor od svih napora, samo s najbližim prijateljima i obitelji, osvježenjem i roštiljom.

Evo mislim, da ne može bolje od ovoga..

Ovdje moram spomenuti našeg Slikya, koji me prvog dana kada sam došao u klub naučio najkorišteniju frazu na Velesajmu koju i sada često izgovaram, a to je: ok ti kiss ah!!